SESTRA FAUSTINA, TJ. HELENA KOWALSKA


O FAUSTINI KOWALSKOJ

Rođena je 25. kolovoza 1905. godine u selu Glogowiec, u blizini Lodza (Poljska), kao treće od desetoro djece u obitelji Marianne i Stanislawa Kowalskog. Već od djetinjstva odlikovala se ljubavlju prema molitvi, marljivošću pri radu, poslušnošću i osjećajnošću prema siromašnima.

SVOJ DUHOVNI POZIV NAJBOLJE OPISUJE ONA SAMA NA PRVIM STRANICAMA SVOGA DNEVNIKA:  ⸻


“ Posljednji Božji zov, milost poziva na samostanski život osjetila sam već od sedme godine. Po prvi puta čula sam glas Božji u mojoj duši u sedmoj godini života kao poziv savršenom životu, ali nisam bila uvijek poslušna glasu Milosti. Nisam susrela nikoga koji bi mi stvari objasnio.U osamnaestoj godini života, žarka molba mojim roditeljima za dopuštenje da pođem u samostan. Odlučno odbijanje roditelja. Nakon ovog odbijanja roditelja predala sam se se ispraznostima života, ne osvrćući se na glas Milosti – iako moja duša nije našla u ničemu zadovoljstva. Neprestani pozivi Milosti bili su za mene velika muka koju sam željela nadglasati zabavama. U svojoj nutrini izbjegvala sam Boga i svom dušom naginjala sam stvorenjima. Ipak Božja milost pobijedila je u duši.

Jednom pođoh s jednom od svojih sestara na ples. Kad su svi bili u najboljem raspoloženju, moja je duša osjećala unutarnje muke. U trenutku kad sam započela plesati, ugledah pored sebe Isusa, prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama, govoreći mi: “Koliko dugo ću te podnositi i dokle ćeš oklijevati?“ . U tom trenutku zanijemi draga glazba, nesta društvo u kojem sam se nalazila, ostadosmo Isus i ja. Sjedoh pokraj moje drage sestre i pokušah sakriti glavoboljom ono što se u mojoj duši zbivalo. Nakon nekog vremena potajice napustih društvo i moju dragu sestru i otiđoh u katedralu sv. Stanislava Kostke. Počeše osvanjivati jutarnji sati, samo malo ljudi bijaše u katedrali. Ne pazeći na ništa što se događa oko mene, bacih se pred Presveti Sakrament i molih Gospodina da mi podari spoznati što trebam dalje činiti.

Odmah sam čula riječi: “Otputuj odmah u Warszawu, tamo stupi u samostan“. Podigoh se iz molitve, dođoh kući i spremih potrebne stvari. Koliko sam mogla povjeriti svojoj sestri što se događalo u mojoj duši i rekoh joj da pozdravi roditelje. Tako se oprostih. U jednoj odjeći, bez ičega, pođoh u Warszawu.“ (Dnevnik s. Faustine br. 7-10)

Došavši u Warszawu, prijavljuje se Kongregaciji Naše Gospe od Milosrđa. Međutim, okarakterizirana kao „ništa izvanredno“, preporučuje joj se poći raditi kako bi si zaradila za skromnu opremu s kojom se tada dolazilo u samostan. Narednih godinu dana radi kao kućna pomoćnica kod jedne gospođe u blizini Warszawe, a potom ponovno dolazi na vrata Kongregacije Naše Gospe od Milosrđa, kada je i primljena, 1. kolovoza 1925. Kao sestra Maria Faustina od Presvetog Sakramenta, provela je trinaest godina redovničkog života radeći u kuhinji i vrtu, te kao vratarica na ulazu u samostan. Iako na prvi pogled njen život izgleda sasvim obično, jednolično i dosadno, on u sebi krije izuzetno duboku povezanost sa Bogom.

 

Za vrijeme boravka u samostanu u Plocku, 22. veljače 1931. imala je prvo viđenje Milosrdnog Isusa, koji joj pri tome mističnome susretu daje zadaću da naslika njegovu sliku, upravo takvog kakvog ga vidi, te da proširi njezino štovanje po cijelome svijetu. U slijedećih nekoliko godina, njezini mistični susreti sa Isusom su se nastavili. Pri njima, Isus ju je upoznavao sa svojstvom Božjega milsorđa, te joj objavljivao nove načine štovanja milosrđa.

Njezina zadaća, po Isusovoj želji bila je: usrdno moliti Božje milosrđe za cijeli svijet, primjenjujući pri tome nove načine pobožnosti prema Božjemu milosrđu; štovati sliku Milosrdnog Isusa s natpisom „Isuse, uzdam se u tebe“; slaviti svetkovinu Božjega milosrđa prve nedjelje poslije Uskrsa; moliti krunicu Božjega milosrđa; štovati Čas milosrđa – čas Isusove smrti na križu (15,oo sati) i širiti pobožnost Božjemu milosrđu. Također i podsjećati svijet na istinu naše vjere iskazane u Svetom Pismu o milosrdnoj Božjoj ljubavi prema svakom stvorenju. Sam Isus, a i njezin ispovjednik zapovjedili su joj sva duhovna iskustva zapisivati u Dnevnik, kako bi sve što je proživljavala, jednom moglo biti na korist drugim dušama.

Život sestre Faustine posebno se odlikovao ljubavlju prema grešnicima, siromasima, umirućima i dušama u čistilištu, za koje je neumorno molila i žrtvovala se. Uz mnoge izvanredne milosti, život joj je bio obilježen mnogim trpljenjima. Trpjela je na različite načine: sumnjajući u istinitost ukazanja; zbog sumnji i nerazumijevanja bližnjih; zbog nemogućnosti provedbe u djelo Isusovih želja i teškoća na koje je pri tome nailazila; zbog grijeha čovječanstva te nezahvalnosti i hladnoće kojom ljudi uzvraćaju Bogu na njegovu milosrdnu ljubav; osjećala bi fizičke i duhovne patnje kada bi se molila i žrtvovala za druge; u svojoj dubokoj povezanosti sa Isusom, nekada je osjećala njegove rane na svome tijelu, te njegovu smrtnu napuštenost. Velika pomoć i potpora u provedbi njezina poslanja bio joj je njezin duhovnik, danas blaženik, vlč. Mihael Sopoćko, koji je nakon njezine smrti nastavio širiti poruku Božjeg milosrđa. O njemu s. Faustina piše: „Ovaj svećenik je velika, sve do ruba Bogom ispunjena duša.“

Sestra Faustina pak, iscrpljena i oslabljena tuberkulozom i patnjama koje je podnosila kao žrtvu za spas grešnika, umrla je u samostanu Krakow Lagiewniki 5. listopada 1938. godine, u dobi od 33 godine.

8. travnja 1993. godine, prve nedjelje poslije Uskrsa, Papa Ivan Pavao II. na Trgu sv. Petra u Rimu proglasio ju je blaženom, a prve nedjelje poslije Uskrsa, 30. travnja 2000. i svetom. Tako je s. Faustina postala prvom sveticom trećeg tisućljeća.

Zaštitnica je djece, siromašnih obitelji, kućnih pomoćnica, kuharica i kuhara, vrtlara, portira, djevojaka i mladića koji žele u samostan te poljskog grada Lodza.

Spomendan joj slavimo 5. listopada.

SPOZNAJ BOGA RAZMATRANJEM NJEGOVIH SVOJSTAVA. DN 30 ⸻


Ja želim da dublje upoznaš Moju ljubav, u kojoj je Moje srce rasplamsano prema dušama. To ćeš razumjeti kad budeš razmatrala Moju muku. Dn 186

Isus mi reče da Mu se najviše sviđam razmatrajući Njegove bolne patnje. Po razmatranju dolazi veliko prosvjetljenje u moju dušu. Tko želi učiti iskrenu poniznost treba razmišljati o Isusovoj muci. Kad razmatram Isusovu muku postaje mi puno toga jasnije što prethodno nisam mogla shvatiti. Dn 267

Jedan sat razmatrati Moju bolnu muku, veća je zasluga, nego se godinu dana bičevati do krvi. Razmatranje mojih bolnih rana od velike koristi je tebi a meni čini veliku radost. Dn 369

Što su učinile milost i razmatranje od najvećeg zločinca! Kao umirući on je puno ljubio. – Sjeti me se kada dođeš u raj. Srdačno kajanje odmah mijenja dušu. Dn 388

Ima malo duša koje pravim osjećajem razmatraju Moju muku. Većinu milosti podjeljujem dušama koje pobožno razmatraju Moju muku. Dn 737

Moja kćeri, promatraj moje boli što sam ih podnosio za tebe, često i ništa ti se neće činiti velikim što za mene podnosiš. Najčešće Mi se sviđaš kad razmatraš Moje bolno trpljenje. Dn 1512

Često Me nazivaš svojim Učiteljem. To je drago Mojem Srcu, ali ne zaboravi, Moja učenice, da si ti učenica Razapetog Učitelja. Neka ti je dovoljna ova riječ. Ti znaš što križ u sebi skriva. Dn 1513

Warszawa ⸻


Sestra Faustina je pokucala na vrata samostana kongregacije Naše Gospe od milosrđa sa željom da stupi u samostan u gradu Warszawi. Ondje je primljena u samostan 1. kolovoza 1925. te je boravila do 23. siječnja kada putuje u kuću novicijata u Krakow. Nakon polaganje privremenih zavjeta u Krakowu, sestra Faustina 30. listopada 1928. putuje u Warszawu gdje je određena za rad u kuhinji. Ondje je bila sve do lipnja 1930.

U tome periodu je boravila i u nekim drugim kućama, kao zamjena sestrama. Tako je od veljače do travnja 1929. u Vilniusu mijenjala jednu sestru koja je pošla u treću probaciju; iste godine neko vrijeme je bila u novonastaloj kući kongregacije u ul. Hetmanska, također u Warszawi; te od srpnja do listopada iste godine u Kiekrzu kod Poznana je bila zamjena u kuhinji jednoj bolesnoj sestri. Još je jednom boravila u Warszawi kada je bila u trećoj probaciji pred doživotne zavjete, od prosinca 1932. do travnja 1933.

 
Plock ⸻


Sestra Faustina boravila je u Plocku od lipnja 1930. do listopada 1932. U to vrijeme je katakada putovala u 10-ak km udaljenu Bialu, gdje je kongregacija imala svoju kuću. Plock je značajan po tome što se tamo 22. veljače 1931. Isus prvi puta ukazao sestri Faustini, te joj naložio naslikati Njegovu sliku.

 
Vilnius ⸻


Sestra Faustina je bila u Vilniusu prvi puta kratko vrijeme, od 21. veljače do 11. travnja 1929., kada je mijenjala jednu sestru koja je pošla u treću probaciju. Drugi puta je boravila u Vilniusu jedan duži period nakon polaganja doživotnih zavjeta, od 25. svibnja 1933. pa sve do 21. ožujka 1936. Značajno za Vilnius je što je tamo naslikana slika Milosrdnog Isusa te je prvi puta javnom štovanju. Bilo je to od 26. do 28. travnja 1935. Isto tako u Vilniusu je Isus sestru Faustinu uputio u molitvu krunice Božjeg milosrđa, te joj darovao i mnoge druge milosti. Također, tu je upoznala i svoga duhovnika vlč. Mihaela Sopoćka, te započela sa pisanjem svog Dnevnika.

Walendow ⸻


Sestra Faustina boravila je u Walendowu tek nekoliko tjedana, u ožujku i travnju 1936., nakon što je tamo premještena iz Vilniusa. Jednom prije, u studenom 1932. tamo je obavila duhovne vježbe pred ulazak u treću probaciju. Walendow je kuća kongregacije udaljena 20-ak km od Warszawe.

 
Derdy ⸻


Nakon boravka u Walendowu, sestra Faustina je kratko, od travnja do 11. svibnja 1936. boravila u Derdyu. Derdy je mjesto 2 km udaljeno od Walendowa. Kuća kongregacije se nalazila u šumi i tu se sestra Faustina posebno radovala ljepotama prirode.

 
Krakow ⸻


Prvi puta tijekom redovničkog života sestra Faustina je bila u Krakowu od siječnja 1926. do listopada 1928. Bilo je to vrijeme novicijata, i nekoliko mjeseci poslije polaganja privremenih zavjeta. Nakon toga je u Krakowu boravila još nekoliko puta na kratko, radi obavljanja duhovnih vježbi. Drugi boravak sestre Faustine u Krakowu bio je od 11. svibnja 1936. pa sve do njezine smrti 5. listopada 1938. U tome vremenu boravila je dva puta u bolnici u Pradniku, nedaleko Krakowa. Prvi puta je to bilo od 9. prosinca do 27. ožujka 1937., a drugi puta od 21. travnja do 17. rujna 1938. Uz to, zabilježeno je i jedno kraće izbivanje iz Krakowa u vremenu od 29. srpnja do 10. kolovoza 1937. kada je sestra Faustina bila u Rabki, također radi poboljšanja zdravlja. Sestra Faustina umrla je u Krakowu 5. listopada 1938. Grob sestre Faustine nalazi se u samostankoj kapelici kongregacije Naše Gospe od Milosrđa u Krakowu.

Isusove riječi o naravi Božjeg milosrđa ⸻


Objavljuj da je milosrđe najveće Božje svojstvo. Sva djela Mojih ruku okrunjena su milosrđem. Dn 301

Što veći grešnik, to veće pravo na Moje milosrđe. Nad svakim djelom Mojih ruku jest Moje milosrđe. Dn 723

Ja sam sama ljubav i milosrđe. Nema nevolje koja bi se mogla mjeriti s Mojim milosrđem. Ono ne može biti iscrpljeno potrebom, jer pri svakom davanju ono postaje još veće.  Dn 1273

 
Isusove riječi o djelovanju Božjeg milosrđa  ⸻


Neka najveći grešnici polože svoju nadu u Moje milosrđe. Oni imaju pravo prije svih drugih pouzdati se u bezdan Mojeg milosrđa.(…) Raduju me duše, koje se pozivaju na Moje milosrđe. Takvim dušama ja podjeljujem više milosti, nego si same žele. Ja ne mogu kažnjavati, pa kad bi to pogađalo najvećeg grešnika. Kad se on pozove na Moje milosrđe, opravdavam ga u mojem neiscrpivom i neistraživom milosrđu.

Dn 1146

Reci dušama, Moja kćeri, da im za obranu dajem Moje milosrđe. Borim se posve za njih i podnosim pravednu srdžbu Svog Oca. Dn 1516

Reci dušama, neka ne postavljaju nikakav bedem u svojim srcima prema Mojem milosrđu, jer ono želi djelovati u njima. Moje milosrđe djeluje u svim srcima koja otvore svoja vrata za njega. Kako grešnik, tako i pravednik potrebuje Moje milosrđe. Obraćenje, kao i ustrajanje u njemu, milost je Mojeg milosrđa. Dn 1577

Duše, koje teže savršenosti, posebno trebaju slaviti Moje milosrđe, jer punina milosti, koje im darujem, teku iz Mojeg milosrđa. Ja želim, da se te duše odlikuju neograničenim povjerenjem u Moje milosrđe. Ja Sam bavim se posvećenjem takvih duša. Sve ću im dati što im je potrebno za njihovo posvećenje. Dn 1578

 

Ja sam tri put svet i gadi mi se i najmanji grijeh. Ne mogu ljubiti neku dušu okaljanu grijehom. Ali čim se ona pokaje, nema granica Mojoj velikodušnosti prema njoj. Moje je milosrđe obuzima i brani. Svojim milosrđem pratim grešnike na svim njihovim putevima i kad Mi se vrate raduje se Moje Srce. Gorčinu, kojom su napunili Moje srce, zaboravaljam i radujem se njihovom povratku. Reci grešnicima da nitko ne može izbjeći Mojoj Ruci. Kad bježe pred Mojim milosrdnim Srcem, upadaju u moje pravedne ruke. Reci grešnicima, da uvijek čekam na njih, da čujem otkucaje njihovog srca kad počinje za Mene kucati. Piši, da Ja njima govorim kroz grižnju savjesti, kroz neuspjehe i muke, oluje i munje, kroz glas Crkve; ali ako puštaju da se unište sve Moje milosti, počinjem Se ljutiti i prepuštam ih samima sebi i dajem što žele. Dn 1728

Znaj, Moja kćeri, da je Moje Srce samo milosrđe. Iz tog milosrđa izlijevaju se milosti na cijeli svijet. Nije otišla neutješena ni jedna duša, koja Mi se približila. Sva bijeda tone u Mojem milosrđu i sve spašavajuće i posvećujuće milosti izviru iz tog vrela. Dn 1777

 
Sestra Faustina o Božjem milosrđu  ⸻


Iako grijeh prestavlja ponor zloće i nezahvalnosti, neusporediv je s onom postignutom cijenom za nas – stoga neka svaka duša u Gospodnjoj patnji pronađe povjerenje u nadu u Njegovo milosrđe. Bog ne uskraćuje nikom svoje milosrđe. Nebo i zemlja mogu se promijeniti, a ipak Božje je milosrđe neiscrpivo. Dn 72

Božje milosrđe veličaju svete duše u nebu, jer su same iskusile beskrajno milosrđe. Dn 753

Sve počinje s Tvojim milosrđem i sve završava u Tvojem milosrđu. Sve milosti proizlaze iz milosrđa i posljednji je čas pun milosrđa za nas. Neka nitko ne sumnja u Božju dobrotu, pa kad bi njegovi grijesi bili crni kao noć. Božje milosrđe je jače od naše bijede. Jedno je potrebno, i to da grešnik malo otvori svoja vrata srca za zraku Božjeg milosrđa. Ostalo će onda Bog ispuniti. Nesretna je duša koja drži zatvorena vrata milosrđu Božjem i to u posljednjem času. Dn 1507

Moje dijete, za vrijeme žrtve najviše se sjedini sa Mnom i prikaži nebeskom Ocu Moju krv i Moje rane kao otkupninu za grijehe. Dn 39

Duša se oboružava molitvom za borbu svake vrste. Ma u kojem stanju se duša nalazila, ona treba moliti. Čista i lijepa duša mora moliti, inače gubi svoju ljepotu. Duša koja teži čistoći mora moliti, inače ne dospijeva čistoći. Upravo tek obraćena duša mora moliti, inače će opet pasti natrag. Grešna, duša upala u grijehe, mora moliti da bi se mogla podići. Nema ni jedne duše koja ne bi bila obvezana na molitvu, jer svaka milost silazi po molitvi. Dn146

Duša treba znati, da bi molila i ustrajala u molitvi, mora se obući u strpljivost i hrabro nadvladavati vanjske i nutarnje poteškoće. Nutarnje poteškoće – bezvoljnost, suša, tromost, kušnje; vanjske – ljudski obzir i korištenje vremena predviđenog za molitvu. Znam iz vlastitog iskustva, ako nisam molila u predviđenom vremenu, nisam mogla ni kasnije jer nisu dopuštale moje obveze, i kada sam molila usprkos tome tada s velikim poteškoćama, jer su mi misle letjele obvezama. Dn147

Kod mene se pojavljivala poteškoća da je nakon dobro obavljene molitve moja duša izlazila u nutarnjoj dubokoj sabranosti, ali drugi su se protivili toj sabranosti. Dakle, mora se imati puno strpljivosti da bi se ustrajalo u molitvi. Ponekad, kad je moja duša uronjena u Boga više plodova nosila iz molitve i kada me Božja nazočnost pratila cijeli dan, a kod rada bi bila veća sabranost i veća točnost i naprezanje – upravo tada događalo se, da bih najčešće bila opominjana da nisam savjesna, da sam ravnodušna; jer manje sabrane duše žele da i druge ostanu njima slične, jer su inače one za njih stalni prijekor. Dn147

Ponašaj se kao prosjak koji ne odbija primiti veliku milostinju, ali tim srdačnije zahvaljuje. Dn 294

Molitve, postove, mrtvljenja, rad i sve patnje sjedinjavat ćeš s Mojom molitvom, postom, mrtvljenjem, radom i trpljenjem. Onda će oni imati snagu pred Mojim Ocem. Dn 531

Najviše ti govorim, kad sa Mnom razgovaraš u dubini svoga srca. Tu ne može nitko ometati Moje djelovanje. Tu ja počivam kao u nekom zatvorenom vrtu. Dn 581

Bog ne prihvaća uvijek naše molitve za one duše za koje mi molimo, nego za druge. Naša molitva nije izgubljena. Dn 621

Neprestano moli krunicu (Božjeg milosrđa) koju sam te naučio. Ma tko je god bude molio, doživjet će u svom smrtnom času Moje veliko milosrđe. Svećenici će ga pružati grešnicima kao posljednje sidro spasa. Ukoliko bi bio najokorjeliji grešnik – ako samo jednom izmoli tu krunicu, dobit će milost Mog beskrajnog milosrđa. Neshvatljive milosti podijelit ću onim dušama, koje poklone povjerenje Mojem milosrđu. Dn 687

Kćeri Moja, ne upotrebljavaj svoju snagu za toliko bogatstvo riječi. One, koje ti posebno ljubiš, ljubim ih posebno i Ja s obzirom na tebe i obasipljem ih obiljem milosti. Milo mi je kad o njima pričaš, ali ne čini to s pretjeranim snagama. Dn 739

Čega se bojiš? Tko su usuđuje dirnuti te kad si sa Mnom? Ali izvanredno se radujem da Mi nabrajaš strahove, Moja kćeri. Reci Mi sve tako otvoreno i ljudski. Tim mi pripravljaš velike radosti. Ja te razumijem, jer Ja sam Bogočovjek. Ovaj otvoreni jezik tvoga milosrđa meni je draži nego himni spjevani Meni u čast. Znaj, Moja kćeri, što je iskreniji tvoj jezik, tim Me više privlačiš sebi. Dn 797

Svaku dušu, koja moli tu krunicu, branit ću u času smrti kao svoju čast. I kad drugi tako mole kod umirućeg, primit će obećani oprost. Kad se ova molitva moli kod umirućeg ublažuje se Božja srdžba i neicrpivo milosrđe obuzima dušu. Dubine Mojeg milosrđa pokreću se bolnim mukama Mojeg Sina. Dn 811

Postoje trenuci u životu u kojima duša nalazi utjehu u dubokoj molitvi. Važno je, da duša ustraje u molitvi u takvim trenucima. Dn 860

Duša treba biti vjerna u molitvi, uprkos mukama, suši i kušnjama, jer od takve molitve pretežno ovisi ostvarenje ponekad velikih Božjih planova. Ali ukoliko ne ustrajemo u takvoj molitvi, križamo ono što je Bog po nama ili u nama htio ostvariti. Neka svaka duša zadrži slijedeće riječi: „Kad je Njega obuzeo strah, On je molio još usrdnije.“  Dn 872

Moja kćeri, kaže Mi se, da si jako jednostavna. Dakle, zašto mi onda ne kažeš sve, što te pogađa – čak i najmanje sitnice? Reci Mi sve. Znaj, da Mi tim pripravljaš veliku radost. (…)Da, ja sve znam. Ali ne ispričavaj se tim da Ja sve znam, nego Mi kazivaj o svemu jednostavnošću djeteta, jer su Moje uho i Moje Srce naklonjeni tebi i drag mi je tvoj jezik. Dn 921

Ja tražim, štoviše Ja želim spasenje duša. Pomozi Mi, Moja kćeri, spasavati duše. Sjedinjuj svoje muke s Mojim mukama i prikazuj ih Nebeskom Ocu za grešnike. Dn 1032

Danas mi dovedi one duše, koje su u tamnici čistilišta i uroni ih u bezdan Mojeg milosrđa. Neka rijeke Moje krvi ohlade njihov oganj. Te duše Ja posebno ljubim. One ostvaruju zadovoljštinu Mojoj pravednosti. U tvojoj je moći donijeti im olakšanje. Uzmi iz blaga Moje Crkve sve oproste i žrtvuj ih za njih…O, kad bi poznavala njihove muke, neprestano bi davala duhovnu milostinju za njih, i odnosila njihov dug Mojoj pravednosti. Dn 1227

Znam Moja kćeri, da ih ti razumiješ i činiš što je u tvojoj moći. Ali zapiši to i za mnoge duše što se ponekad užasavaju, jer nemaju nikakvih materijalnih dobara kojima bi mogli iskazivati milosrđe. Veliku vrijednost ima milosrđe duha, za koje se ne mora imati ni dopuštenje, ni spremišta. Ono je dostupno svim dušama. Dn 1317

U tri sata zazivaj Moje milosrđe, posebno grešnicima. Udubi se makar na kratko u Moju muku, prije svega u Moju napuštenost za vrijeme umiranja. To je čas velikog milosrđa svijetu. Dopuštam ti prodrijeti u Moju smrtnu žalost. U tom času ne uskraćujem ništa duši koja Me moli po Mojoj muci.“ Dn 1320

U životu ima trenutaka u kojima duša doživljava stanje, kao da ne razumije jezik ljudi. Sve je muči, i u ničemu ona ne nalazi mira, samo u žarkoj molitvi. U žarkoj molitvi duša zadobije utjehu. I kad bi htjela slušati ljudska objašnjenja, dospjela bi samo u još veće nemire. Dn 1387

Gubitak svake pojedine duše obara me u smrtnu žalost. Ti Me uvijek tješiš kad moliš za grešnike. Molitva mi je najdraža, i to za obraćenje grešnika. Znaj, moja kćeri, da se ta molitva uvijek uslišava. Dn 1397

Sjedini tvoja mala trpljenja s Mojim bolnim trpljenjima, da bi zadobila beskrajnu vrijednost pred Mojim veličanstvom. Dn 1512

Sada ti preporučujem sjediniti tvoje zasluge, pa i one najmanje, s Mojim zaslugama. Tada će Moj Otac na njih gledati s puno ljubavi, kao na Moje vlastite. Dn 1543

Podsjećam te, Moja kćeri, da ti, kad god čuješ otkucavanje trećeg sata, uroniš posve u Moje milosrđe, proslavljaš ga i hvališ. Zazivaj njegovu svemoć cijelom svijetu, a posebno siromašnim grešnicima, jer sada je ono široko otvoreno svakoj duši. U ovom času možeš izmoliti sve za sebe i za druge. U ovom času dolazi milost cijelom svijetu. Milosrđe pobijedi pravednost. Dn 1572

Shvatih kako je važna molitva za umiruće. Ona ublažuje Božju srdžbu. Dn 1565

Moli za umiruće, koliko god možeš. Izmoli im pouzdanje u Moje milosrđe, jer oni su najpotrebniiji pouzdanja a imaju ga najmanje. Znaj, da za poneke duše milost vječnog otkupljenja u posljednjem trenutku ovisi o tvojoj molitvi. Dn 1777

Mi ne znamo koji broj duša trebamo spasiti svojim molitvama i žrtvama. Stoga trebamo stalno moliti za grešnike. Dn 1783

„Slijedećeg dana, kad sam ušla u dvoranu, ugledala sam jednu umiruću osobu i saznala da je agonija bila započela još noću. Kako sam mogla utvrditi, bilo je to u vrijeme, kad me se usrdno molilo za molitvu. Iznenada sam čula glas u svojoj duši: „Moli krunicu koju sam te Ja naučio“. Požurih po svoju krunicu, klekoh pored umiruće i započeh moliti sa svim žarom svoje duše. Iznenada umiruća otvori oči i pogleda me. Još nisam bila završila molitvu, ona tada umrije u neobičnom miru. Žarko molih Gospodina ispuniti obećanje koje mi je dao za tu krunicu. Gospodin mi je dao spoznati da je ta duša primila milost, koju mi je obećao Gospodin. To je bila prva duša koja je mogla iskusiti Gospodinovo obećanje. Osjećala sam kako je snaga milosrđa obuzela tu dušu.“ (Dn 810)

„Večeras sam osjetila u svojoj duši da netko potrebuje moje molitve. Odmah sam počela moliti. Iznenada prepoznah i nutarnje osjetih duha koji me za to molio. Molim tako dugo dok ne zadobijem mir. Velika pomoć umirućima se nalazi u krunici. Često molim za nutarnje spoznatu nakanu, uvijek tako dugo dok ne osjetim u svojoj duši da je molitva bila uspješna. Posebno sada, budući da sam ovdje u bolnici, osjećam nutarnju povezanost s umirućima koji me mole za molitvu na početku njihova umiranja.Bog mi je podario posebnu povezanost s umirućima. Sada, budući da se to češće događa, imam prigodu čak odrediti točan sat. Danas, u jedanaest sati noću, iznenada sam probuđena i jasno sam osjetila da je kod mene bio neki duh i zamolio me za molitvu. Neka sila prisilila me doslovno moliti. Moja spoznaja je čisto duhovna. Ona dolazi po iznenadnom prosvjetljenju, koje mi Bog dodjeljuje u tom trenutku. Onda molim tako dugo dok ne osjetim mir u svojoj duši, što nije uvijek jednako dugo. Ponekad se događa da sam već umirena nakon jedne „Zdravo Marije“. Zatim još molim „Iz dubine“ (Ps 130) i time završim. Ponekad se dogodi da izmolim cijelu krunicu i tek onda osjetim mir. Ovdje mogu pripomenuti, kad kroz duže vrijeme osjetim nagon ili unutarnji nemir za molitvom, duša je u većoj i težoj smrtnoj borbi. Za određivanje vremena imam slijedeću metodu: imam sat i pogledam vrijeme. Slijedećeg dana, kad mi se kaže o smrti odgovarajuće osobe, pitam o sati koji onda točno odgovara i s obzirom na „prelazak“. Kažu mi, ta i ta osoba imala je tešku smrtnu borbu. Neki put mi kažu, danas je umrla ta i ta osoba, ali je vrlo brzo i smireno zaspala. Događa se da umirući leži u drugoj ili trećoj baraki, ali za dušu ne postoji prostor. Događa se da i na nekoliko stotina kilometara imam istu spoznaju. To se zbilo nekoliko puta s obzirom na rodbinu i moju obitelj, također i s obzirom na časne sestre i duše, koje nikad u životu nisam poznavala.“ (Dn835)

„Moja povezanost s dušama umirućih je tako velika kao i ranije. Često pratim dušu jednog umirućeg na velikoj udaljenosti. Ali najviše se radujem kad vidim da se ostvaruje obećanje milosrđa na dušama. Gospodin je vjeran. Što On jednom kaže – to drži. (Dn 935)

„Jedna određena duša koja je ležala na našem odjelu, bila je namsrti. Jako se mučila. Tri dana je trajalo njezino umiranje. Povremeno je bila pri svijesti. Cijela soba molila je za nju. Također sam i ja htjela poći k njoj, ali Majka predstojnica mi je zabranila ići umirućima. Tako sam molila u svojoj sobi za tu dušu. Kad sam čula, da se ona još uvijek muči i nije sigurno kad će doći kraj, dirnulo me nešto u mojoj duši i rekoh Gospodinu: “Isuse, kad Ti je sve drago što činim tada Te molim za znak – neka se ne muči ova duša, nego neka odmah prijeđe u vječno blaženstvo”. Nekoliko minuta kasnije saznala sam da je ova duša bila tako smirena i brzo usnula da se nije mogla pravovremeno upaliti svijeća.“ (Dn 936)

„Večeras je jedan mladi čovjek bio na samrti. Jako se mučio. Za njega sam molila Krunicu milosrđa, koju me Gospodin naučio. Izmolila sam je cijelu, ali umiranje je potrajalo. Htjela sam moliti Litanije Svih svetih, tada sam iznenada čula riječi: „Moli Krunicu milosrđa“. Shvatih, da je ta duša trebala veliku pomoć u molitvi i veliko milosrđe. Zaključah se u svojoj sobi, legoh u liku križa na pod i prosih milosrđe toj duši. Tada sam osjetila veliku Božju slavu i Njegovu veliku pravednost. Drhtah od užasa, ali nisam prestajala moliti Boga za milosrđe toj duši. Uzeh svoj križ s grudiju. Bio je to moj križ sa zavjetovanja, položih ga na grudi umirućeg i rekoh Gospodinu:“Isuse, pogledaj na tu dušu takvom ljubavlju kao što si na danu mojih vječnih zavjeta pogledao na moju savršenu žrtvu paljenicu, i snagom obećanja koje si mi dao za umiruće kad se zazove Tvoje milosrđe“. Njegove muke prestadoše, preminu smireno. O kako bi trebali puno moliti za umiruće. Koristimo se milosrđem dokle traje vrijeme smilovanja.“ (Dn 1035)

„Kad sam na kratko došla u kapelu, Gospodin mi reče: „Moja kćeri, pomozi mi spasiti jednog određenog umirućeg grešnika. Moli za njega krunicu milosrđa, što Sam te naučio.“
Kad sam započela moliti,vidjela sam umirućeg u užasnim mukama i borbama. Branio ga je Anđeo čuvar, ali on je bio nekako bespomoćan s obzirom na ogromnu bijedu te duše.Cijela masa đavola čekala je na dušu. Dok sam molila, ugledala sam Isusa u liku kao što je predstavljen na slici. Zrake, koje su dolazile iz Isusova Srca, okružile su bolesnika i sile tame obuze panični bijeg. Bolesnik je tiho posljednji put udahnuo. Kad sam došla k sebi, shvatih kako je važna molitva za umiruće. Ona ublažuje Božju srdžbu.“ (Dn 1565)

„Često se susrećem sa umirućima kojima izmolim Božansko milosrđe. Kako je velika pak Božja dobrota, veća nego što možemo zamisliti. Postoje trenuci i tajanstvenosti Božanskog milosrđa nad kojima će se čuditi nebesa. Naše prosudbe o dušama trebale bi zanijemiti, jer neobično je Božansko milosrđe prema njima.“ (Dn 1684)

„Često pratim duše umirućih, izmolim im pouzdanje u Božje milosrđe i molim Boga za Njegovu veliku milost koja uvijek pobjeđuje. Ponekad Božansko milosrđe stiže grešniku u posljednjem trenutku na čudesan i tajanstven način. Izvanjski se čini kao da je sve izgubljeno, ali to nije tako. Obasjana jakom strujom konačne Božje milosti duša se okreće u posljednjem trenutku tolikom ljubavlju Bogu, da odmah zadobija oproštenje svih grijeha i kazni. Izvanjski nam ne daje nikakvih znakova kajanja i satrvenosti, jer više ne reagira ne izvanjske stvari. O kako je neistraživo Božansko milosrđe. Ali, o jao, postoje duše koje slobodno i svjesno odbijaju i preziru ovu milost. Za vrijeme samog umiranja Milosrdni Bog dariva duši ovaj svjetao trenutak i ako duša hoće, ima mogućnosti vratiti se Bogu. Ponekad je pak kod duša neka tako jaka okorjelost, da one svjesno izabiru pakao. One preduhitre sve molitve, koje druge duše prinoste za njih Bogu, što više i sama Božja nastojanja.“ (Dnevnik s. Faustine br. 1698)

„Danas mi dođe Gospodin i reče: „Moja kćeri, pomozi Mi spasavati duše. Otići ćeš jednom umirućem grešniku, koji se upravo nalazi u očaju, i moliti Krunicu milosrđa. Time ćeš mu izmoliti pouzdanje u Moje milosrđe.“ Iznenada sam se našla u jednoj nepoznatoj kolibi, gdje je umirao neki stariji čovjek u užasnim mukama. Njegov krevet okružile su brojne sotone i plačuća obitelj. Kad sam započela moliti razbježaše se duhovi tame siktanjima i prijetnjama, duša se umiri i s punim se pouzdanjem upokoji u Gospodinu.“ (Dn 1797-1798)

„Jednom, u noći, dođe k meni jedna od naših sestara koja je prije dva mjeseca umrla. Ona je pripadala prvom koru. Vidjela sam je u strašnom stanju – sva u vatri, s licem iskrivljenim od bola. To je samo kratko trajalo, onda je nestala. Strah mi probode dušu, jer nisam znala gdje ona trpi, da li u čistilištu ili paklu. Ipak udvostručila sam svoje molitve za nju. Slijedeći noći došla je opet. Ugledala sam je u još žalosnijem stanju, u goroj vatri. Na njezinu licu oslikavao se očaj. Jako me je čudilo da sam je ugledala u još lošijem stanju nakon mojih molitava koje sam za nju žrtvovala. Upitala sam je: „Zar ti nisu pomogle moje molitve?“

– Ona mi je odgovorila da joj moje molitve nisu pomogle i neće joj pomoći. Ja upitah: „A molitve, koje je cijela Kongregacija žrtvovala za tebe, nisu ti pomogle?“ – Ona odgovori: „Ne. Te molitve koristile su drugim dušama.“ Uzvratih: „Ako vam ne pomažu moje molitve, tada molim da mi više ne dolazite.“ Odmah je iščezla. No ja nisam prestala moliti. Nakon nekog vremena opet mi dođe u noći ali već u drugačijem stanju. Nije bila više okružena vatrom kao prije. Njezino lice je zračilo. Oči su sjale radošću. Ona mi reče da imam pravu ljubav prema bližnjemu. Mnoge duše okoristile su se mojim molitvama. Potakla me je ne prestati s molitvom za patničke duše u čistilištu i reče da mora još samo kratko ostati u čistilištu. Ipak, neobični su Božji sudovi.“ (Dn 58)

„Kad sam pred Sve svete u sumraku išla na groblje, ulaz je bio zatvoren. Ali ja sam otvorila malo kapiju i rekla: „Vi duše, ukoliko nešto tražite, ja ću vam rado pomoći, koliko to Pravilo dopušta“. Tada čuh riječi: „Ispunjaj volju Božju. Mi smo utoliko sretne koliko smo ispunile Božju volju“. Navečer dođoše duše i zamoliše me za molitvu. Puno sam molila za njih. Kad se navečer procesija vratila s groblja vidjela sam veliku skupinu duša kako ulaze s nama u kapelu i zajedno s nama mole. Mnogo sam molila, jer zato sam imala dopuštenje svojih poglavarica.

U noći me posjetila opet jedna duša koju sam već jednom vidjela. Ali ove me nije molila za molitvu, nego mi je predbacivala da sam jednom bila vrlo ohola i sujetna i da se sada zalažem za druge iako imam još nekih drugih pogrešaka. Uzvratih: „Da, bila sam vrlo sujetna i ohola, ali to sam već ispovjedila i okajala svoje gluposti. Sada se pouzdajem u dobrotu moga Boga. Ako još i sada padnem, onda ne htijući, nikada namjerno, pa ni u najmanjoj stvari.“ Duša mi je počela predbacivati, zašto ne priznam njezinu veličinu kako to svi čine s obzirom na njezina velika djela; zašto je samo ja ne častim. U tom trenutku spoznadoh da je taj lik bio sotona, a ja rekoh: „Samo Bogu pripada čast, odlazi, sotono!“ Odmah se duša obori u strašni, nepojmljivi i neopisivi ponor.“ (Dn 518-520)

„Navečer mi dođe jedna od naših umrlih sestara. Zamolila me je za jedan dan posta i za prikazanje svih svakodnevnih vježbi za njih. Obećah. Slijedećeg dana, odmah ujutro, započela sam činiti sve na nakanu sestre. Za vrijeme Sv. mise trpjela sam kratko njezine muke. Osjetila sam u svojoj duši tako jaku glad za Bogom da sam mislila umrijeti od čežnje za sjedinjenjem s Njim. To nije trajalo dugo, ali shvatih što je želja duša u čistilištu.“ (Dn 1185-1186)

„U noći mi dođe duša jedne određene gospođice. Ona mi je dala osjetiti njezinu nazočnost i spoznati da je potrebna moje molitve. Molila sam neko vrijeme ali sam osjećala da njezin duh ne odlazi od mene. Tada rekoh u mislima: „Ako si ti dobar duh, ostavi me na miru a oprosti sutrašnjeg dana bit će za tebe“. U tom trenutku duša ostavi moju sobu. Spoznala sam da je ona u Čistilištu.“ (Dn 1723)

„Jednom sam uzela na sebe kušnju jedne naše odgajanice iz kuće u Warszawi. Bila je to kušnja samoubojstva. Trpjela sam sedam dana dugo. Isus mi je podario milost nakon sedam dana i tada prestadoh trpjeti. To je velika muka. Često uzimam na sebe muke naših odgajanica. Isus mi je to dopustio – ispovjednici također.“ (Dn 192)

„Jednom sam upoznala osobu koja je namjeravala teško sagriješiti. Molila sam Gospodina da na mene pošalje najveću muku da se ta duša spasi. Iznenada osjetih užasnu bol trnove krune na mojoj glavi. Bol je dugo trajala ali ta osoba ostala je u milosti Božjoj.“ (Dn 291)
„U četiri sata , kad sam došla na klanjanje, vidjela sam jednu našu učenicu kako je nečistim grešnim mislima jako Boga uvrijedila. Također, vidjela sam osobu koja je dala povoda tomu. Strah je prožeo moju dušu i molila sam Boga zbog Isusove muke da je otrgne od te užasne bijede. Nato Isus reče da će joj podariti milost, ne zbog nje nego po mojoj molitvi. Sada sam razumjela koliko trebamo moliti za grešnike.“ (Dn 349-350

„Posljednja dva dana poklada upoznala sam veliki broj kazni i grijeha. Gospodin mi je pokazao u jednom trenutku grijehe cijelog svijeta, koji su bili učinjeni ovog dana. Od užasa sam se onesvijestila i premda poznajem dubinu Božjeg milosrđa, čudila sam se da Bog dopušta postojanje čovječanstva.(…) Ova posljednja dva dana primila sam Sv. pričest kao zadovoljštinu i rekoh Gospodinu: „Isuse, danas sve prikazujem za grešnike. Neka udarci Tvoje pravednosti udare mene, a more Tvojeg milosrđa neka zahvati grešnike“. I Gospodin usliša moje molitve. Mnoge duše vratiše se Gospodinu, ali ja sam bila smrtno žalosna pod teretom Božje pravednosti. Osjećala sam da sam predmetom srdžbe Najuzvišenijeg Boga.“ (Dn 926-927)

„Jednom sam uzela na sebe kušnju jedne naše odgajanice iz kuće u Warszawi. Bila je to kušnja samoubojstva. Trpjela sam sedam dana dugo. Isus mi je podario milost nakon sedam dana i tada prestadoh trpjeti. To je velika muka. Često uzimam na sebe muke naših odgajanica. Isus mi je to dopustio – ispovjednici također.“ (Dn 192)

„Jednom sam upoznala osobu koja je namjeravala teško sagriješiti. Molila sam Gospodina da na mene pošalje najveću muku da se ta duša spasi. Iznenada osjetih užasnu bol trnove krune na mojoj glavi. Bol je dugo trajala ali ta osoba ostala je u milosti Božjoj.“ (Dn 291)
„U četiri sata , kad sam došla na klanjanje, vidjela sam jednu našu učenicu kako je nečistim grešnim mislima jako Boga uvrijedila. Također, vidjela sam osobu koja je dala povoda tomu. Strah je prožeo moju dušu i molila sam Boga zbog Isusove muke da je otrgne od te užasne bijede. Nato Isus reče da će joj podariti milost, ne zbog nje nego po mojoj molitvi. Sada sam razumjela koliko trebamo moliti za grešnike.“ (Dn 349-350

„Posljednja dva dana poklada upoznala sam veliki broj kazni i grijeha. Gospodin mi je pokazao u jednom trenutku grijehe cijelog svijeta, koji su bili učinjeni ovog dana. Od užasa sam se onesvijestila i premda poznajem dubinu Božjeg milosrđa, čudila sam se da Bog dopušta postojanje čovječanstva.(…) Ova posljednja dva dana primila sam Sv. pričest kao zadovoljštinu i rekoh Gospodinu: „Isuse, danas sve prikazujem za grešnike. Neka udarci Tvoje pravednosti udare mene, a more Tvojeg milosrđa neka zahvati grešnike“. I Gospodin usliša moje molitve. Mnoge duše vratiše se Gospodinu, ali ja sam bila smrtno žalosna pod teretom Božje pravednosti. Osjećala sam da sam predmetom srdžbe Najuzvišenijeg Boga.“ (Dn 926-927)

„Slijedećeg dana, kad sam ušla u dvoranu, ugledala sam jednu umiruću osobu i saznala da je agonija bila započela još noću. Kako sam mogla utvrditi, bilo je to u vrijeme, kad me se usrdno molilo za molitvu. Iznenada sam čula glas u svojoj duši: „Moli krunicu koju sam te Ja naučio“. Požurih po svoju krunicu, klekoh pored umiruće i započeh moliti sa svim žarom svoje duše. Iznenada umiruća otvori oči i pogleda me. Još nisam bila završila molitvu, ona tada umrije u neobičnom miru. Žarko molih Gospodina ispuniti obećanje koje mi je dao za tu krunicu. Gospodin mi je dao spoznati da je ta duša primila milost, koju mi je obećao Gospodin. To je bila prva duša koja je mogla iskusiti Gospodinovo obećanje. Osjećala sam kako je snaga milosrđa obuzela tu dušu.“ (Dn 810)

„Večeras sam osjetila u svojoj duši da netko potrebuje moje molitve. Odmah sam počela moliti. Iznenada prepoznah i nutarnje osjetih duha koji me za to molio. Molim tako dugo dok ne zadobijem mir. Velika pomoć umirućima se nalazi u krunici. Često molim za nutarnje spoznatu nakanu, uvijek tako dugo dok ne osjetim u svojoj duši da je molitva bila uspješna. Posebno sada, budući da sam ovdje u bolnici, osjećam nutarnju povezanost s umirućima koji me mole za molitvu na početku njihova umiranja.Bog mi je podario posebnu povezanost s umirućima. Sada, budući da se to češće događa, imam prigodu čak odrediti točan sat. Danas, u jedanaest sati noću, iznenada sam probuđena i jasno sam osjetila da je kod mene bio neki duh i zamolio me za molitvu. Neka sila prisilila me doslovno moliti. Moja spoznaja je čisto duhovna. Ona dolazi po iznenadnom prosvjetljenju, koje mi Bog dodjeljuje u tom trenutku. Onda molim tako dugo dok ne osjetim mir u svojoj duši, što nije uvijek jednako dugo. Ponekad se događa da sam već umirena nakon jedne „Zdravo Marije“. Zatim još molim „Iz dubine“ (Ps 130) i time završim. Ponekad se dogodi da izmolim cijelu krunicu i tek onda osjetim mir. Ovdje mogu pripomenuti, kad kroz duže vrijeme osjetim nagon ili unutarnji nemir za molitvom, duša je u većoj i težoj smrtnoj borbi. Za određivanje vremena imam slijedeću metodu: imam sat i pogledam vrijeme. Slijedećeg dana, kad mi se kaže o smrti odgovarajuće osobe, pitam o sati koji onda točno odgovara i s obzirom na „prelazak“. Kažu mi, ta i ta osoba imala je tešku smrtnu borbu. Neki put mi kažu, danas je umrla ta i ta osoba, ali je vrlo brzo i smireno zaspala. Događa se da umirući leži u drugoj ili trećoj baraki, ali za dušu ne postoji prostor. Događa se da i na nekoliko stotina kilometara imam istu spoznaju. To se zbilo nekoliko puta s obzirom na rodbinu i moju obitelj, također i s obzirom na časne sestre i duše, koje nikad u životu nisam poznavala.“ (Dn835)

„Moja povezanost s dušama umirućih je tako velika kao i ranije. Često pratim dušu jednog umirućeg na velikoj udaljenosti. Ali najviše se radujem kad vidim da se ostvaruje obećanje milosrđa na dušama. Gospodin je vjeran. Što On jednom kaže – to drži. (Dn 935)

„Jedna određena duša koja je ležala na našem odjelu, bila je namsrti. Jako se mučila. Tri dana je trajalo njezino umiranje. Povremeno je bila pri svijesti. Cijela soba molila je za nju. Također sam i ja htjela poći k njoj, ali Majka predstojnica mi je zabranila ići umirućima. Tako sam molila u svojoj sobi za tu dušu. Kad sam čula, da se ona još uvijek muči i nije sigurno kad će doći kraj, dirnulo me nešto u mojoj duši i rekoh Gospodinu: “Isuse, kad Ti je sve drago što činim tada Te molim za znak – neka se ne muči ova duša, nego neka odmah prijeđe u vječno blaženstvo”. Nekoliko minuta kasnije saznala sam da je ova duša bila tako smirena i brzo usnula da se nije mogla pravovremeno upaliti svijeća.“ (Dn 936)

„Večeras je jedan mladi čovjek bio na samrti. Jako se mučio. Za njega sam molila Krunicu milosrđa, koju me Gospodin naučio. Izmolila sam je cijelu, ali umiranje je potrajalo. Htjela sam moliti Litanije Svih svetih, tada sam iznenada čula riječi: „Moli Krunicu milosrđa“. Shvatih, da je ta duša trebala veliku pomoć u molitvi i veliko milosrđe. Zaključah se u svojoj sobi, legoh u liku križa na pod i prosih milosrđe toj duši. Tada sam osjetila veliku Božju slavu i Njegovu veliku pravednost. Drhtah od užasa, ali nisam prestajala moliti Boga za milosrđe toj duši. Uzeh svoj križ s grudiju. Bio je to moj križ sa zavjetovanja, položih ga na grudi umirućeg i rekoh Gospodinu:“Isuse, pogledaj na tu dušu takvom ljubavlju kao što si na danu mojih vječnih zavjeta pogledao na moju savršenu žrtvu paljenicu, i snagom obećanja koje si mi dao za umiruće kad se zazove Tvoje milosrđe“. Njegove muke prestadoše, preminu smireno. O kako bi trebali puno moliti za umiruće. Koristimo se milosrđem dokle traje vrijeme smilovanja.“ (Dn 1035)

„Kad sam na kratko došla u kapelu, Gospodin mi reče: „Moja kćeri, pomozi mi spasiti jednog određenog umirućeg grešnika. Moli za njega krunicu milosrđa, što Sam te naučio.“
Kad sam započela moliti,vidjela sam umirućeg u užasnim mukama i borbama. Branio ga je Anđeo čuvar, ali on je bio nekako bespomoćan s obzirom na ogromnu bijedu te duše.Cijela masa đavola čekala je na dušu. Dok sam molila, ugledala sam Isusa u liku kao što je predstavljen na slici. Zrake, koje su dolazile iz Isusova Srca, okružile su bolesnika i sile tame obuze panični bijeg. Bolesnik je tiho posljednji put udahnuo. Kad sam došla k sebi, shvatih kako je važna molitva za umiruće. Ona ublažuje Božju srdžbu.“ (Dn 1565)

„Često se susrećem sa umirućima kojima izmolim Božansko milosrđe. Kako je velika pak Božja dobrota, veća nego što možemo zamisliti. Postoje trenuci i tajanstvenosti Božanskog milosrđa nad kojima će se čuditi nebesa. Naše prosudbe o dušama trebale bi zanijemiti, jer neobično je Božansko milosrđe prema njima.“ (Dn 1684)

„Često pratim duše umirućih, izmolim im pouzdanje u Božje milosrđe i molim Boga za Njegovu veliku milost koja uvijek pobjeđuje. Ponekad Božansko milosrđe stiže grešniku u posljednjem trenutku na čudesan i tajanstven način. Izvanjski se čini kao da je sve izgubljeno, ali to nije tako. Obasjana jakom strujom konačne Božje milosti duša se okreće u posljednjem trenutku tolikom ljubavlju Bogu, da odmah zadobija oproštenje svih grijeha i kazni. Izvanjski nam ne daje nikakvih znakova kajanja i satrvenosti, jer više ne reagira ne izvanjske stvari. O kako je neistraživo Božansko milosrđe. Ali, o jao, postoje duše koje slobodno i svjesno odbijaju i preziru ovu milost. Za vrijeme samog umiranja Milosrdni Bog dariva duši ovaj svjetao trenutak i ako duša hoće, ima mogućnosti vratiti se Bogu. Ponekad je pak kod duša neka tako jaka okorjelost, da one svjesno izabiru pakao. One preduhitre sve molitve, koje druge duše prinoste za njih Bogu, što više i sama Božja nastojanja.“ (Dnevnik s. Faustine br. 1698)

„Danas mi dođe Gospodin i reče: „Moja kćeri, pomozi Mi spasavati duše. Otići ćeš jednom umirućem grešniku, koji se upravo nalazi u očaju, i moliti Krunicu milosrđa. Time ćeš mu izmoliti pouzdanje u Moje milosrđe.“ Iznenada sam se našla u jednoj nepoznatoj kolibi, gdje je umirao neki stariji čovjek u užasnim mukama. Njegov krevet okružile su brojne sotone i plačuća obitelj. Kad sam započela moliti razbježaše se duhovi tame siktanjima i prijetnjama, duša se umiri i s punim se pouzdanjem upokoji u Gospodinu.“ (Dn 1797-1798)

Patnja je jedna velika milost. Po patnji duša postaje slična spasitelju. U patnji kristalizira se ljubav. Što je veća patnja to je čistija ljubav. Dn 57

Nijedna duša ne treba se previše plašiti, jer Bog ne tovari više nego što možemo nositi. Dn 106

Ima napadaja koji duši ne ostavljaju vremena za razmišljanje, savjetovanje ili za nešto drugo. Tada se mora boriti na život i smrt. Ponekad je dobro – ne govoreći ni riječi – uteći se probodenom Srcu Isusovu. Samim tim je već pobijeđen neprijatelj. Dn 145

Isus je iznenada stajao preda mnom bez Svoje odjeće, pokriven ranama po cijelom tijelu, oči pune krvi i suza, iznakaženo cijelo lice, popljuvan. Tada mi reče Isus: „Zaručnica mora biti slična svom Zaručniku.“ Duboko shvatih te riječi. Ovdje nema mjesta sumnji. Moja sličnost s Isusom mora biti po patnji i poniznosti. Dn 268

Dijete moje, po svojim mi se  patnjama najviše sviđaš. Moja kćeri, ne traži nikakve sućuti kod stvorenja u svojim fizičkim i moralnim patnjama. Ja želim da miris tvojih patnji ostane čist, bez primjesa. Ja zahtijevam da se ne oslobodiš samo od stvorenja, nego i od same sebe. Moja kćeri, Ja se želim radovati poradi tvoje ljubavi – čiste djevičanske ljubavi – neokrnjene ljubavi, bez ikakve pomućenosti. Moja kćeri, što više zavoliš patnju, to čistija će biti tvoja ljubav prema meni. Dn 279

Što je čistija naša ljubav tim manje ima izjedati plamen patnje u nama a patnja prestaje biti patnjom za nas. Patnja postaje za nas slatkoćom. Dn 303

Trpljenje je najveće blago na zemlji – pročišćuje dušu. U trpljenju spoznajemo tko nam je pravi prijatelj. Dn 342

U Kristu ću uskrsnuti, ali prethodno moram u Njemu živjeti. Ako se ne odvojim od križa, u meni se objavljuje Evanđelje. Dn 392

U bolima duše i tijela trudim se šutjeti, jer onda se moj duh ispunja snagom, koja teče iz Isusove muke. Stalno imam pred očima Njegovo bolno, prezreno i iznakaženo lice. Njegovo božansko Srce probijeno našim grijesima, prije svega nezahvalnošću izabranih duša. Dn 487

Patnje ne mogu samo biti, one moraju biti, kao znak božanskoga djelovanja. Dn 786

Znaj, moja kćeri, iako sam uzdignuta na dostojanstvo Majke Božje, sedam mačeva boli prošli su mojim srcem. Ništa ne poduzimaj u svoju obranu. Sve ponizno podnosi. Sam Bog će te braniti.  Dn 786

O kad bi znala duša što trpi, kako ju Bog jako ljubi, umrla bi od radosti i prekomjerne sreće. Jednog dana upoznat ćemo, što znači trpljenje, ali onda nećemo moći više trpjeti. Sadašnjost pripada nama. Dn 963

Kad vidim da teret nadilazi moje snage tada ne mislim na to, ne raščlanjujem i ne kopam, nego pribjegavam kao dijete Srcu Isusovu i kazah mu samo jednu riječ: “Ti sve možeš”. I šutim, jer znam da Sam Isus preuzima stvar.  Dn 1033

Znaj, Moja kćeri, da tvoje dnevno, tiho trpljenje u potpunom predanju Mojoj volji vodi mnoge duše u nebo. I kad misliš da patnje nadilaze tvoje snage, pogledaj na Moje rane, onda ćeš se izdići iznad prezira i suda ljudi.Razmatranje moje muke pomoći će ti uzvisiti se iznad svega. Dn 1184

U trpećoj duši trebali bismo gledati razapetog Gospodina a ne samo nekorisnog izjelicu kruha i teret za Red. Jedna trpeća duša, volji Božjoj odana duša privlači više Božje milosti na samostan, nego sve djelatne sestre. Siromašna je kuća koja nema nijednu bolesnu sestru. Bog podjeljuje ponekad mnoge i velike milosti obzirom na trpeće duše. Također On sprečava mnoge kazne samo s obzirom na trpeće duše. Dn 1268

Trpljenjima, progonima, pogrđivanjima, obeščašćivanjima – po svemu tomu moja duša slična je Isusovoj. Što su veće patnje, tim više vidim sličnosti s Isusom. To je sigurniji put. Da ima boljeg puta, Isus bi mi ga pokazao. Dn 1394

Ujutro za vrijeme Sv. mise na kratko sam vidjela trpećeg Otkupitelja. Upalo mi je u oči da je Isus ostao jako miran za vrijeme velikih muka. Shvatila sam to kao pouku za mene samu, kako se trebam izvanjski ponašati kod različitih trpljenja. Dn 1467